Naslovna > Jebe me
Jebe me, boro, 04.06.08.
Batina je izašla
1Ne znam kako vas, ali mene zadnjih dana jebe ovo batinanje po ulicama. I ono batinanje novinara Miljuša o kojem se naveliko priča, i ono pučke pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, jedne dame, gospođe i hrabre žene koju su nenormalni manijaci iscipelarili jer ih je upozorila da ne vrijeđaju ljude na ulici po nacionalnoj osnovi, ali i ono u Puli, koje nije bilo batinanje već napad nožem zbog svađe oko CD-a.
Vrlo se često ljudi znaju posvađati oko CD-a i onda lete teške riječi. Aha. Hm. Za one koji ne znaju, a znate svi, riječ je o još jednom napadu nožem ispred Rojca, u izvedbi nepostojećih pulskih skinheada. Fric je napisao komentar na Regionalu o tom događaju, pa ja ovdje linkam: http://regionalexpress.hr/site/more/skinsi-takav-si/
Ono što se još može dodati tom tekstu je i informacija da je Pula najbesperspektivniji grad u Hrvatskoj (opet link – na konkurentski barkun: http://www.barkun.hr/content/view/14170/30/.) Tako da je stvarno već vrijeme za razbijanje iluzija o Istri kao najnaprednijoj i najtolerantnijoj regiji. Ali to je već druga priča.
Ono što povezuje sve ove događaje je da su ih omogućili oni koji upravljaju u hrvatskom društvu. Kada mafijaši batinaju novinare, to je zato jer se mafiji ne može stati na kraj, kada skinsi divljaju, to je zato jer se isplati negirati da oni postoje, kada je u redu premlatiti gospođu koja ne tolerira vrijeđanje po nacionalnoj osnovi, tada možemo doći do simbola koji opet objedinjuje priču.
Škomdra je natuknuo nešto o njemu, o estradnjaku koji definira domoljublje u ovome društvu. To je domoljublje agresivno, ratničko, militantno, paradno, patetično, isključivo, i u njemu ima mjesta za NDH, ali ne i za ZAVNOH. I to je konstruirano domoljublje jasno, bez suvišnih pitanja, ono je pitanje emocije, neupitnog identiteta, jasne ikonike, jasne podjele na nas i neke druge. A te druge se može batinati, radilo se o gospođi u godinama ili o klincu s dredloksima. Licence to beat.
E takvo je domoljublje, ali i takav etos blizak zagrebačkom gradonačelniku, zato on u svom zanosu imperatora, daruje mladeži “circences”, dok umirovljenici kopaju “pane” i plastične boce po smeću. Te su “igre” tu da u čistoj fašističko i/ili staljinističkoj maniri ujedine raju i potvrde njihov mačevalački identitet. Osim što je tako lakše zaboraviti poskupljenja, i sama kontrverza oko ovakvih događaja stavit će u drugi plan vijesti da isti taj Gradonačelnik osniva gradsku agenciju za nekretnine. I novinar koji piše o mafiji i kojega su “dečki-s-nekog-kvarta” premlatili gotovo do smrti samo smeta u toj paradi jedinstva nacije.
Zašto je Thompson Bandiću bitan? Zato jer treba potvrditi i produžiti “dozvolu za batinanje”.
Zašto je pretučen novinar Miljuš?
Evo jednog zanimljivog odgovora, nađite ga u ovoj raspravi, to je onaj najduži i najstrašniji:
http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=43&idt=179752
ili, izašlo je danas tokom dana:
http://pollitika.com/palice-biraju-gradonacelnike
http://www.radio101.hr/?section=1&page=1&item=31654
Ne znam je li počelo nešto ili treba čekati rezultate sljedećeg tjedna:
Organizirani kriminal : građani – kladionica otvorena
[update 12.06.2008.]
Suspendiran policajac koji je podnio kaznenu prijavu protiv Thompsona + žestok obračun ravnateljstva policije s njim
http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2008,6,12,,122901.jl
rezultat:
mafija : građani 1 : 0
Autor: boro
izgubljen u prijevozu
07.06.08. 10:01 skomdra komentira:
Malo mi u ovoj Barkunovoj priči ne štima što ne vidim po kojim je to pokazateljima Pula grad be perspektive.
Ovo što pišeš o sprezi politike i organiziranog kriminala stara je priča i baš me zanima hoće li istraga koju policija sada provodi povodom napada na Miljuša uroditi plodom. Zanimljiv mi je bio komentar Jasne Babić o nekažnjavanju nasilja, a istovremeno provođenje oštrih sankcija povodom dilanja trave. Ovdje se na stojedinici dosta oštro govori i protiv Thompsona i protiv eskalacije nasilja, ali ja mislim da se neće ništa promjeniti ukoliko se ne primjeni odlučna medijska akcija, ako ne i demonstracije kakve su bile u Sarajevu. Mislim da bi se trebalo organizirati i napraviti protest protiv zagrebačkog gradonačelnika zbog Thompsona, ne vjerujem da bi to bilo nezapaženo, a pogotovo protest zbog neučinkovitosti policije i pravosuđa pred navalom nasilja. Ne želim da me se percipira kao dio šutljive gomile, htio bi hodati po ulici s transparentom "Dole skinsi" "Jebeš nasilje" "Nasilje je za slabiće" "Ja ne vjerujem u Thompsona" "Što će nam država koja nas ne štiti? Jebeš takvu državu" pa bi se barem donekle osjećao djelom neke gomile kojoj pripadam. Ovako ponekad mislim da sam izrod, živim u državi s kojom se svijet sprda.
07.06.08. 15:54 tvorevina komentira:
Ovim parolama bi dodao i "Nećemo u Čavoglave!" Inače slažem se da neka javna akcija definitivno treba. Jedino se pitam kakav bi bio odaziv -- generalna frustracija definitivno postoji, ali je pitanje kako je prevesti u građansku akciju, ša bilo to i pojavljivanje na gradskom trgu s transparentnom u rukama (ili bez njega). Kad sam prije par mjeseci stajao na štandu za NATO referendum, standardno sam se izbedirao od većinskih komentara prolaznika koji su odbijali potpisati peticiju s obrazloženjem: "Ma to je već sve dogovoreno"/"Šta vi mislite da vi možete nešto promijeniti" itd. Naravno ovo je druga stvar, ali mislim da su građani u totalnom qrcu i da više ne znaju šta bi. U biti, koliko je saznanje da su nam vlast i mafija ista stvar prosvjetljujuće i poticajno na akciju, toliko može biti i deprimirajuće i izazvati još veću (ako je to moguće) rezignaciju. Pitanje koje se postavlja, čini mi se, je: koja je alternativa postojećem stanju? Problem je šta svi pričaju o obračunu s organiziranim kriminalom, korupcijom i mafijaćkim modelom vlasti, a u javnosti ne postoji jasno predstavljena vizija kako bi stvari mogle izgledati. Možda ja brijem, ali mislim da je dio problema u tome šta rvati ne znaju zamisliti društvo u kojem bi nam svima bilo bolje.
09.06.08. 07:58 ivor komentira:
mene ne iznenadjuje da je pula najneperspektivniji grad, oduvijek su u puli perspektivu imali samo odabrani tj oni koji imaju nekoga na nekoj poziciji a ostali praktički mogu birati između droge, alkohola i ludila. jebe me što imam osjećaj da je generacija ljudi koja se odškolovana vratila u grad ostala na margini dok se na vlasti učvrstio primitivluk kojeg se ne bi posramio ni Metković. zastrašujuće su i ove nove generacije klinaca koje su počele gubiti i onaj posljednji ljudski poriv da odu ča. naravno u zagrebu i ostatku hrvatske nije bolje, ali boli me kurac za to, zagreb je samo privremeno mjesto boravka za mene, ja bi se vratio u pulu kad bi osjetio neki pomak, neku nadu da će se desiti neke promjene, ali za sada se potpuno slažem da za mene tamo perspektive nema. mala zajednica s relativnom dobrim postotkom visoko obrazovanih, sa sveučilištem u nastajanju mogla bi zvučati kao napredno i perspektivno mjesto, kad bi stvar vodili ljudi koje znam i znam šta mogu napravit, ali jebaj ga...
11.06.08. 08:24 boro komentira:
@skomdra: Ovo istraživanje o perspektivnosti gradova naručio je Siemens preko PULS-a. Gradonačelnik Miletić je jučer naravno demantirao tj. relativizirao te rezultate s njegovim jadnim IDAškim floskulama. Ništa pametno.
@ivor: Pula ima sve preduvjete da postane upravo to, mala perspektivna zajednica, ali Pula ima najveći problem upravo s negativnom selekcijom i s moćnim građanima koji se ne vraćaju. Uostalom, znaš koliko ima takvih. :) U Puli se nevjerojatno, 90% toga odvija po partijskoj poslušničkoj liniji, kao i u cijeloj Istri bitan je pedigre. Imam za to jako puno ilustrativnih primjera koje je i bolje ne znati i za koje ovdje nije mjesto da se ne pretvori u trač rubriku, "ali jebaj ga..."
@tvorevina: ove zadnje rečenice, o utopijskom (za naše uvjete) društvu su mi super. I zapravo, "saznanje da su nam mafija i vlast ista stvar" može biti poticajno, ukoliko se odabere da su poticajne. Bizarno licemjerje društva može biti totalno inspirativno, sa suludim scenama apsurda kakve ne postoje nigdje. Jedini je, ali jebeni, problem u tom odabiru vlastite perspektive količina želučane kiseline koja se može podnijeti, gabariti za riganje, kao i pronalaženje pomirenja u sebi s osjećajem da smo "poraženi", ono o čemu smo jednom pričali. Meni se ti kapaciteti stalno mijenjaju, ovisno o danu, kao biometeorološka prognoza...
