Povijest druge polovice XX. stoljeća obilježila je hladnoratovska utrka u naoružanju, ekspanzija Američke vanjske politike, socijalizam, ratovi, zaoštravanje razlika između bogatih zemalja i tzv. "trećeg svijeta". Ameriku, kao zemlju koja je tada bila jedna od dvije supersile, potresaju unutrašnji nemiri, predvođeni studentima, što je sve kulminiralo 1968. godine. Glavni uzroci tih nemira bilo je žestoko protivljenje ratovima koje vodi Amerika, protivljenje nuklearnom naoružanju, rasna diskriminacija (formalno ukinuta, ali i dalje vrlo prisutna), neravnopravnost spolova, borba za radnička prava,... Uglavnom, o 1968. godini puno je toga napisano, a ja se ne osjećam najkompetentnijim za to pa neću duljiti. Želio sam samo staviti u povijesni kontekst najangažiraniju muzičku zbirku koju posjedujem. Uostalom, svima vam je više nego jasno da je upravo muzika odigrala jednu od važnijih uloga u tom buntovničkom razdoblju. Kako netko reče (možda sam to i ja skovao, nemam pojma): "Rock je nastao kad su bijelci zasvirali crnačku muziku". Prema tome, rock je u samoj svojoj srži angažiran, on bez određenog angažmana nije ništa. Dakle. radi se o kompilaciji koja je izlazila kao prilog fanzinu Broadside, što je izlazio na sveučilištu Boulder. "Broadside Ballads" na 4 CD-a donosi ukupno 89 pjesama mnogih autora, među kojima nailazimo na neke vrlo poznate (npr. Petea Seegera i Boba Dylana, koji se te davne 1963. potpisivao i kao Blind Boy Grunt), ali i na mnoge za koje se nije puno čulo. U pjesmama koje čine ovu iznimnu kompilaciju obrađuju se sve tada aktualne teme, dakle rasizam, rat, feminizam, radnička prava i drugo. Nalaze se tu i tekstovi o nedavnoj prošlosti, npr. "Train for Auschwitz" Toma Paxtona: "I see a long train comin' across the Polish plains The passengers it carries ain't comin' back again. This train is bound to Auschwitz Like many another one The passengers condemned to die but no crime have they done (...)" Nailazimo i na apokaliptičke vizije budućnosti nakon nuklearnog rata, npr. u pjesmi "Take Me for a Walk" Bonnie Dobson, u kojoj nam se nudi jedna jeziva vizija budućnosti u kojoj se nije potrebno obazirati na plač vlastite bebe, jer će taj plač ionako uskoro zauvijek nestati. Vezano uz to, u pjesmi "Mack the Bomb" Petea Seegera nailazimo na djecu koja se hrane mlijekom kontaminiranim radioaktivnim stroncijem-90: "When the shark bites with the teeth, dear scarlet pillows start to spread. Strontium 90 shows no color, but it leaves you just as dead." U ovim pjesmama mnogi neznani vojnici pogibaju u dalekim zemljama, dok washingtonska administracija hladnokrvno šalje pisma obiteljima i regrutira nove mlade ljude, radnici ginu u štrajkovima. Opjevan je tu i Martin Luther King... Opjevan je i obrazovni sustav, koji ispire mozgove djeci, kako bi postali poslušni pripadnici jednog bolesnog društva: "What did you learn in school today, dear little boy of mine? I learned that Washington never told a lie I learned that soldiers seldom die I learned that everybody's free And that's what the teacher said to me, And that's what I learned in school today That's what I learned in school. What did you learn in school today, dear little boy of mine? I learned that policemen are my friends I learned that justice never ends I learned that murderers die for their crimes Even if we make a mistake sometime And that's what I learned in school today That's what I learned in school. What did you learn in school today, dear little boy of mine? I learned that our country must be strong It's always right and never wrong Our leaders are the finest men And we elect them again and again And that's what I learned in school today That's what I learned in school. What did you learn in school today, dear little boy of mine? I learned that war is not so bad I learned about the great ones we have had We fought in Germany and in France And someday I might get my chance And that's what I learned in school today That's what I learned in school." Tom Paxton Ukratko, radi se o jedinstvenoj i vrlo lijepoj refleksiji jednog vremena. I koliko god taj zanos iz današnje perspektive danas izgleda naivan, mislim da još uvijek možemo puno naučiti od svih tih pokreta. Naročito danas, kad smo suočeni s nečim što se stalno i iznova vraća. Ovdje sam odvojio nekoliko pjesama, više-manje nasumce. Mogao sam odabrati i neke druge, jer nikako ne znači da su te što sam ih odabrao baš i najbolje. Svakako, preporučam svakome ovaj album.