Svako toliko mi se desi, dok slažem neke novopristigle knjige na policu u uredu, da iz prašine izvučem raznorazna bizarna izdanja. Neki dan mi je tako između hrpe starih svezaka Radova JAZU i Studije Romanicae et Anglicae ispalo pola stranice iz Vijenca (iz marta 1999) koja donosi "in memoriam" stanovitom Dariju Krešimiru Biondichu (1922?). Taj Biondich je, koliko sam shvatio iz šture crtice, bio neka opskurna figura, hrvatski pjesnik koji je prolazio razne političke faze, od rane projugoslavenske do, nakon Proljeća, nacionalističke. Piše da je umro u Buenos Airesu, pa pretpostavljam da je bio povezan s argentinskom emigracijom tipa Vinko Nikolić i slična ekipa. (Navodno je baš Darije u jednom pismu dao ideju Nikoliću "da iskoči iz vlaka":http://hr.wikipedia.org/wiki/Vinko_Nikoli%C4%87 koji ga je vozio u talijanski izbjeglički logor 1946. Pitanje je samo da li je Darije planirao da se Vinko spasi ili ubije, budući da su u to doba bili na suprotstavljenim stranama.) Da ne duljim, biografija mu nije nešto prezanimljiva, ali tri pjesme koje je Vijenac odabrao u sjećanje na DKB-a zvuči iz današnje perspektive totalno bizarno i, na momente, proročki. Međutim mene zbunjuje čudan ton te poezije, i nije mi jasno kada je čovjek ironičan a kada ozbiljan--ali možemo o tome u komentarima. Slijedi Vijenčev izbor iz Biondichevog "Iranskog ciklusa", iz zbirke "Razmatranja o domu i paleži" (Buenos Aires, 1977). (P.S. Pretraživao sam katalog NSK i ni autora ni knjige tamo nema. Možda mu je to jedino što je objavio?) PRIMORSKA ćutim se irancem, iz minute u minutu; poviest mjeri muku ljutu i ljubav strastnu k arijancem. nisam slaven! c, ni mrtav. ta to su tlapnje bizantinske; zbrajam im još more žrtava s balkanske poljane minske. da... ja ćutim se irancem kad slavim noruz, dok brojim rial sa ministrom perzijancem otcem krasnih teorija. NOSTALGIJA KRAPINSKOG PRAČOVJEKA idemo u iran! idemo u iran oče tamo nama serce hoče natrag zemlji obečanja rajskom vrtu iz irana. idemo u iran! idemo u iran majko majko stara, dobri brajko slušaj pjesmu sina, brata ajd u zemlju prahrvata. idemo! ma idemo u iran! tamo nam je život divan sigurno je divan tamo nije kakav ovdje znamo kamenje i geni samo. HAIKU da bar iran nije korumpiran kao hrvatska