Kako smo već na jednom drugom mjestu načeli temu Thompsona, zajedno s njom u paketu uručene su nam i tema nacionalizma i tema govora mržnje. Pa sam se tako u ovim blogerskim zapisima odlučio za jedan projekt. Možda vam se neće svidjeti, ali to je moj eksperiment i neka vrsta traženja odgovora kojih nemam. Evo par premisa. Desničarski krugovi u Hrvatskoj, kao i u svijetu, preuzeli su, da ne kažem ukrali, diskurz o naciji i uspostavili monopol na patriotizam. U našoj inačici, ali i ne samo u našoj - sličan se proces otkriva primjerice i u SAD - takvo se desničarsko domoljublje konstituira proizvodnjom neprijatelja s militantnom i marcijalnom simbolikom, a u mnogo, mnogo slučajeva i s govorom mržnje (ne želim iz higijenskih razloga navoditi primjere). Taj glasni urlajući monopol na diskurz o naciji u drugi plan ikakvu mogućnost detektiranja vrijednosti nekog društva. Sad, ovdje postoji vidljiva terminološka razlika, oni pričaju o naciji, ja o društvu, oni o neprijatelju, ja o vrijednostima. Ali premisa je druga da su te stvari povezane. Koliko god bio gadljiv nacionalistički, posebno šovinistički govor, moguće je da jedna pozitivna mitologija, konstrukcija drugih vrijednosnih mitova društva (namjerno i svjesno govorim o mitovima i konstrukciji) možda može ublažiti monopolistički negativni diskurz nacionalšovinista. To su premise eksperimenta. Eksperiment se sastoji u pronalasku trenutaka u kojem je neki društveni i/ili pojedinačni događaj u hrvatskom društvu mogao biti pozitivan, ukazivati na neke veće, općeljudske vrijednosti, oni trenuci u kojima je društvo moglo biti veliko i odraslo. Premisa treća je da bi se od takvih događaja mogla isplesti nova priča historija. Koliko je to težak zadatak skužili smo još jučer kada se nismo mogli sjetiti gotovo ničega. A onda... Eh, da, i bitno je u pokušaju konstruiranja tog pozitivnog govora odrediti što su zapravo te vrijednosti. Zrelost, kreativnost, solidarnost, hrabrost, padaju ovako na prvu loptu. Lakše je odrediti što one nisu: to nisu sportski uspjesi, iskreno, zabole me za njih, medalje ne utječu nimalo na vrijednosti, u zdravom sportskom tijelu je kompetitivni duh, a za njega me briga jer smrdi po korporacijskoj ideologiji. Nisu to ni neki estradni uspjesi, iz sličnih razloga. Ali znanstveni i umjetnički već da. Prirodu bi također trebalo ostaviti po strani, pretpostavljam da i Sjeverna Koreja ima nacionalne parkove, a kulinarstvo je također stvar marketinga i pustimo ga za manjadu. Imam na umu sljedeće stvari. Primjer 1 - Akcija Stadion 1941. http://zagreb.se.bori.googlepages.com/savezkomunisti%C4%8Dkeomladinehrvatske "U tom razdoblju dogodila se jedna između najljepših i najhumanijih a istovremeno i politički najznačajnijih akcija zagrebačke napredne omladine. Bilo je to popodne 26. svibnja 1941. na maksimirskom stadionu. Ustaše su sazvale zbor srednjoškolske omladine obuhvaćene u civilnu zaštitu. Govorio je ustaški funkcionar. Poslije je trebao uslijediti opći pogrom srpske i židovske omladine u cijelom gradu. Pokrajinski i Mjesni komitet SKOJ-a doznali su za taj ustaški plan. . . . Na kraju dugog govora ustaški funkcionar je pozvao Srbe i Židove da se izdvoje i svrstaju na suprotnoj strani. No čim su se počeli izdvajati, krenuli su za njima i skojevci, a za skojevcima i svi ostali. Tako su omladinci Zagreba pred očima ustaša javno manifestirali solidarnost sa svojim progonjenim drugovima i ustaška planirana akcija pretvorila se u manifestaciju jedinstva i solidarnosti cjelokupne omladine Zagreba, bez obzira na nacionalnu, vjersku i rasnu pripadnost." Nažalost, o ovome događaju nema puno zapisa osim onih Slavka Goldsteina. Primjer 2 - Jedini hrvatski oskarovac http://hr.wikipedia.org/wiki/Du%C5%A1an_Vukoti%C4%87 Povezan je s primjerom 1 jer je autor filma Akcija Stadion upravo Dušan Vukotić. Ovaj primjer navodim upravo zato jer je Dušan Vukotić mogao iskočiti kao kreativni pojedinac jer je postojala Zagrebačka škola crtanog filma, dakle, jedan projekt zajednice, društva koje cijeni kreativnost, inovaciju, originalnost, umjetnost. !http://i288.photobucket.com/albums/ll186/emikoroman/178d.jpg! Primjer 3 Ne znam toliko o tom primjeru, ali znam za priču o gospodinu koji je u nacionalno mješovitom Gorskom kotaru (oko Mrkoplja i Tuka) samo zbog svojeg autoriteta, kao lokalni cijenjeni profesor, uspio smiriti nacionalne tenzije na početku rata u devedesetima. U tom primjeru 3, išao je od vrata do vrata, razgovarao s ljudima i govorio ima da ne nasjedaju na provokacije. Evo, to su upute za eksperiment. Ako vam se sviđa ili ste nadahnuti, pomognite mi sjetiti se još primjera. P.S. Neovisno o ishodu eksperimenta, ponuda skandinavskim kraljevinama (uljučujući i Dansku) ostaje otvorena do daljnjega!