Već dugo sam fasciniran filmovima "Hayao Miyazakija":http://en.wikipedia.org/wiki/Hayao_Miyazaki, pa ako slučajno ne znate tko je dotični gospodin, molim lijepo pročitati linkani članak, a i pod obavezno pogledati bilo koji od njegovih filmova koji su svi od reda veliki, iako je istinska remek djela poput "Chihiro":http://en.wikipedia.org/wiki/Spirited_Away i "Princeza Mononoke":http://en.wikipedia.org/wiki/Princess_Mononoke radio tek nedavno. Njegov najnoviji film, "Ponyo na litici":http://en.wikipedia.org/wiki/Ponyo_on_the_Cliff_by_the_Sea zaigrat će na predstojećoj Mostri, i ja mu od srca želim zlatnog lava. Ali kakve veze ima Miyazaki s muzičarem iz naslova, "Joe Hisaishiem?":http://www.joehisaishi.com/ Gospodin Hisaishi San jedan je od najzaslužnijih za popularnost i posebnu privlačnost Miyazakijevih filmova. Kad se naviknemo na standardno bogatu ikonografiju likova i scenografije i budemo zaokupljeni često vrlo slojevitom dramaturgijom, ono što nas nosi su prekrasne melodije, ponekad vrlo dramatične, ponekad strašne, ponekad nježne, ponekad i malko patetične. Primijetio sam da mi slušanje Hisaisija pružaju jedno neobično zadovoljstvo koje nadilazi iskustvo gledanja filma, baca me u moju vlastitu melankoliju ili euforiju, ovisno o pjesmi. Pruža mi osjećaj dalekog, magičnog doživljaja koji se može usporediti s Morriconeom. Iako, za razliku od Morriconea, Hisaishi koristi daleko jednostavnije melodije i harmonije, one stvaraju himničan sklad koji je ponekad puno teže postići nego li avangardan otklon kakvim se često služi Morricone. Možda je to samo stvar ukusa, ali ja i za Morriconea mislim da je najbriljantniji kad je jednostavan i jasan. Baš kao i u Zen budizmu pokušao sam slušati Hisaishia i postati ta pjesma koja me nosi i koja prolazi mojim venama. Ako me netko od vas razumije, otkrio sam i ovaj "blog":http://my.opera.com/GhibliLover/blog/ na kojem je poveći spisak kao i linkovi za dowload ovog zasigurno jednog od najvećih autora filmske glazbe danas.