Naslovna > Kinoksioznost
Kinoksioznost, boro, 07.09.08.
Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje (Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull)
1*PAŽNJA!!! Sadrži spoilere!!!* (To je ono kada u tekstu ispričam neke od bitnih stvari za priču pa pokvarim gledanje)
Ali morao sam… Brijem da je prošlo dovoljno vremena otkad se film pojavio tako da su ga oni koju su htjeli već odgledali, a oni koji možda nisu fanovi ionako i neće. Moram opisati osjećaje nakon prvotnog uzbuđenja, kakvo je vjerojatno svaki fan osjetio kada je čuo da nakon 20 godina rade novi nastavak. A potom ono što je uslijedilo.
Zašto Spilberže?
Steven Spielberg i John Lucas su kada sam bio mali za mene bili neprikosnoveni genijalci. Ali ono što se događalo u proteklim desetljećima uvjerilo me da se radi o dva stara tipa koji:
a) idu linijom manjeg otpora
b) žive na staroj slavi
c) možda ipak ne kuže stvari
Zašto je Kraljevstvo kristalne lubanje, tj. četvrti Indiana Jones bezveze?
Posljednji IJ film koji smo svi gledali bio je Indiana Jones i posljednji križarski pohod. Bio je to zabavan film. Naravno, nikada nije mogao dostići uzbuđenje i blesavost Otimača izgubljenog kovčega, ali je definitivno bio bolji od Drugog nastavka – Temple of Doom. Bio je to zabavan film, vidjeli smo stvari iz Indijevih početaka – to je postalo toliko popularno da je iz tog filma (gdje je mladog Indya glumio pokojni River Phoenix) nastala čitava franšiza, serija, sasvim neloša – Pustolovine mladog Indiana Jonesa. Posljednji križrski pohod imao je šarmantnog Seana Conneryja kao dr. Henryja Jonesa, oca, imao je naciste, imao je niz pravih duhovitih gegova i bio naprosto briljantan.
Zašto sada pišem o prethodnom filmu? Zato jer su nakon 20 godina, nakon dva desetljeća filmskih iskustava, očekivanja bila velika, zato što sam želio film još bolji od trećeg dijela.
Ali g. Spielberg napravio je niz grešaka, tj. nije naučio zašto je Indiana Jones II bio lošiji film od drugih nastavaka. Dapače, ponovio je te iste greške poput nekog slabog početnika koji uopće nikada nije shvatio zašto priča o pustolovnom arheologu tako privlačna.
Stari promašaji
1. Svijet
Kao prvo, mi svi koji smo fanovi, volimo i želimo da Indiana Jones putuje po svijetu. Da je u utorak u Meksiku u nekoj grobnici, u četvrtak da drži predavanje na faksu, a u petak spašava prelijepu azijsku ljepoticu iz… recimo Shangaja.
Kraljevstvo kristalne lubanje odvija se (osim kampusa prof. Jonesa) samo u prašumama Južne Amerike, svijet se u njemu suzuje i tako ostavlja osjećaj da je riječ o jednoj, izdvojenoj usamljenoj pustolovini i Indy nam već više nije tolika faca.
Isto je to bilo s hramom u Indiji u drugome dijelu, međutim treći se dio zbivao u: Grand Canyonu, New Yorku, Veneciji, Austriji, Berlinu i nekom opskurnom kraljevstvu na Bliskom Istoku. Svijet je stvarno bio pod nogama Indyu i njegovim pustolovinama!
2. Arheološka misterija
Indiana Jones je arheolog koji traga za mističnim izgubljenim arheološkim predmetima. To je zapravo sjajna ideja koja opet širi u beskonačnost svijet tog akcijskog junaka (za vječnost, osim prostora tu treba biti i vrijeme, zar ne?) povezuje ga s poviješću, sa simbolima kulture koji su nam posve poznati i s njima ulazimo u igru. U prvome je dijelu Indiana našao Zavjetni kovčeg, u trećem je to bio ni manje ni više nego Sveti Graal. U drugom pak nekakva tri indijska kamena. U četvrtom – opet promašaj – kristalna lubanja! Kristalna lubanja nije neki prepoznatljivi artefakt, recimo Pandorina kutija to jeste, kao i mač kralja Artura, Rajski Vrt je mistko mjesto, pa i neke misteriozne tehnologije tipa gradnje Machu Pichu su zanimljive i nepoznate. Ali kristalna lubanja u sebi ne nosi priču, ona nije kulturni arhetip – koga briga za kristalnu lubanju! Devedeset tri posto arheologa nema pojma o kristalnoj lubanji i nikada je ne bi išli tražiti! I tako to čini promašaj broj dva.
Ova lubanja je taaaako misteriozna!
3. Negativci
Vrlo kratko: U prvom i trećem dijelu – to su nacisti. Oni uvijek naravno imaju stila u odijevanju i u naglasku, imaju znanja, ali su jednako tako stvarno loši dečki i mi totalno uživamo kada ih Inadiana i njegova ekipa tuku, bacaju s konja i s onih njihovih smiješnih motocikala s prikolicom! U drugome dijelu tu su bili nekakvi suludi Hindusi koji su samo imali malo morbidan ukus u hrani i eksploatirali djecu. (Ok, dobro, to ih stvarno čini gadnim negativcima, ali opet su izmišljeni, za razliku od nacista). Eh, sad, u Kraljevstvu kristalne lubanje moglo je biti zanimljivo jer su negativci – Sovjeti! Ok, Kraljevstvo se zbiva u dobar hladnog rata, ali ovi Sovjeti izgledaju i ponašaju se kao šminkerki komandosi, nemaju baš ništa “Sovjetsko” u sebi. Mogli su isto tako biti npr. Moldavci ili Crnogorci. A i ne zaboravimo da u 3. dijelu Indy susreće ni manje ni više nego Adolfa Hitlera, što je, baš ono, cool i super jer mu Hilter potpiše knjigu, i tako, da ne prepričavam… Joe Staljin je jako falio u ovome filmu, ili, ako je umro, bar Nikita Hruščov (recimo gađa cipelom Indya – eh, Spilberže da si mene zvaoooo…)
Sovjeti? Ženska s tamnim cvikama a la Ahmadinedžad? WTF?
4. Ogavne životinje
Također obavezan motiv i IJ filmovima. Indiana uvijek upada u neke prostore u kojima mora bježati od desetina nekakvih tisuća ogavnih životinja. u 1. – zmije, u 2. – milijuni kukaca, u 3. – pacovi. U Lubanji je Indya napalo leglo (izmišljenih!) termita koji, usto izvedeni u CGI grafici, bili potpuno bezveze. Čak su kao bili inteligentni (!?). U svakom slučaju – promašaj – palac dolje. Za usporedbu, u prvome dijelu Spielberg je unajmio nekoliko uzgajivača zmija koji su mu donijeli desetke tisuća reptila. Harrison Ford je fakat glumio među zmijama! A ne kao sada pred green screenom. bezze…
Još izgleda OK kad je zumirano, ali…
5. Opening scenes
Uvijek trebaju biti cool i dokazivati kako je Indy veliki avanturist, onako, ležerne i duhovite, usputne. Ovdje me dobar ukus sprječava da podulje opišem što su Lucas i Spielberg smislili u 4. nastavku. Svakako (ne) pogledati! To je toliko glupo da čak nije ni promašaj. Jednostavno je – jadno.
Novi promašaji
U 3. dijelu imali smo odnos oca i sina – Henry (Connery) i Indy (Ford). Taj je odnos bio toliko simpatičan, dirljiv, šarmantan, uživali smo u njihovim prepirkama, u Henryjevoj klasičnoj naobrazbi (kao onda kada rastjera galebove koji sruše nacistički avion pa onda Henry citira Svetog Anselma), ali uživali smo i jer smo na početku filma mogli naslutiti složenost njihovog odnosa. Prekrasno je bilo kad Henry na kraju filma Henry Henrya Juniora po prvi put ne nazove Junior nego – Indiana!
A najbolje je bilo što su obojica ševili istu curu, stanovitu dr. Elsu Steiner, zgodnu i dobru u duši, ali ipak zabludjelu nacistkinju i špijunku. Genijalno!
Indy: Znaš da Elsa hrče kada spava? Henry: Znam.
U Lubanji imamo sljedeću glupu situaciju (SPOILER ALLERT!!!) Indy upoznaje nekog klinca koji se fura na Jamesa Deana. U jednoj, zapravo dosta dobroj sceni koliko je blesava, dok sa svojom bivšom velikom ljubavi iz 1. dijela, Marion, upadaju u živi pijesak, Marion u tom trenutku priznaje Indyju da je klinac zapravo njegov sin (što je nekako čitavo vrijeme i očekivano). U nastavku filma bogatiji smo samo za tu informaciju. Ne i za nikakav složeniji odnos. Ajoj.
Ovo ti je sin. Aaaa, OK onda.
Također, pedesete su trebale u Lubanji biti prikazane kao neko novo vrijeme i to je kao bila dobra ideja. Ali ne ako se izvede kao beskrajni niz klišea – atomski pokusi, buntovnici bez razloga, tuče u kafiću u stilu Pleasantvillea… Pedesete su bile mnogo zabavnije, inventivnije i bogatije vrijeme, uostalom, kako se samo Povratak u budućnost dobro igra s tim desetljećem! Ovdje sve izgleda kao hrpa beživotnih kulisa.
Ahm te lude pedesete
I to je to, možda sam nešto i zaboravio. Eh Spilberže, eh Lukasu, slabo vi izgleda kužite stvari. Ili je to, ili pod stare dane postaješ komotan, dosadan i počinješ potcjenjivati publiku. U svakom slučaju mene ste kao fana razočarali i to je najgore što ste mogli napraviti. Bolje bi bilo da je Indy otišao u povijest zajedno s konjanicima koji piče prema suncu nakon što Sveti Graaal nestaje u dubinama kanjona.
Ispričavam se svima zbog dužine teksta, ali molim vas, shvatite da je za nekoga tko na privjesku za ključeveo od stana nosi Indianu Jonesa ova tema iznimno bitna. Kada aljkavost uništi mit i dječačku fantaziju to je onda intimna stvar o kojoj se čovjek može raspisati.
Tagovi: indiana_jones film
Autor: boro
izgubljen u prijevozu
08.09.08. 14:59 skomdra komentira:
Briljantno, Boro, kao i uvijek. Ono što bi volio dodati, da ne ispadne kao totalno crnjenje ovog ipak profesionalno urađenog filma, ima par izuzetno duhovitih scena gdje sam se od srca nasmijao, i ovaj mali je odličan, mislim da bi mogao igrati malo zanimljivije filmove od ovog.
E da. Nisi ništa rekao o vjenčanju. Fuj, fuj. Ozbiljno predlažem napuštanje kina čim ugledate početak vjenčanja.
Isto tako, ne znam što misliš o indijancima na kraju kao i o ideji vanzemaljaca među drevnim južnoameričkim civilizacijama? U svakom slučaju, više bi volio da su našli barem Atlantidu ;)
09.09.08. 08:17 boro komentira:
Da, ovaj "mali", Shia La Beouf, ili tako nešto je odličan u ulozi koja je takva kakva je, u "očinskoj" je ulozi više zakazao Harrison Ford, ne on sam nego scenaristi.
Indijanci na kraju su toliko nemotivirani da je to baš svakome upalo u oči, ono, križaju se ljudi, otkud sada ovi ispali kao nekakvi čuvari, a njihovo je povezivanje s vanzemaljcima nikakvo. (Opet, sjetimo se Reda dvostrukog križa tj. čuvara Graala iz trećeg dijela). Uostalom, vanzemaljci ne bi trebali biti u priči o Indiana Jonesu. Oni su, onako, u ovakvim slučajevima najnemaštoviiji izbor (tipa Stargate), baš kada se autori ne mogu sjetiti ničega boljega. Vanzemaljce treba ostaviti Mulderu, i tu se slažem, upravo je Atlantida mogla biti prvi izbor! To su oni kulturni arhetipovi o kojima pričam. Ideja misteriozne, tehnološki (i duhovno naprednije) čovjekove povijesti je ideja za Indianu Jonesa i to otvara sasvim dovoljno veliki svijet mašte.
Ma film jeste profesionalno urađen, ali me nervira što u žanru pustolovine u zadnje vrijeme više uživam gledajući Jacka Sparrowa u potpuno izmišljenim situacijama i likovima nego Indianu Jonesa, a ne bi trebalo biti tako.
Vjenčanje? Jel ti meni vjeruješ da se uopće ne sjećam vjenčanja??? :) :) :) :) :)
"Never underestimate the power of denial." :) :) :)
11.09.08. 14:45 anonimus komentira:
Super si ga 'izsecirao' Boro, baš si temeljit. I ja sam bila dosta razočarana kad sam izašla iz kina. Uvijek se pitam u vezi tih filmova koje smo gledali kao klinci, da li nas ikad neki njihov nastavak može oduševiti kao što nas je onda oduševio 'original'. Ko zna kako klinci danas reagiraju na ovaj film? Da li detektiraju iste nedostatke kao i mi koji smo došli u kino s velikim očekivanjima ili ne? Meni je glavni nedostatak ovog filma u stvari što kliše koji nije sam po sebi loš (funkcionirao je kod ranijih nastavaka) nije obogaćen ničim novim. Nije loše što dr Jones uvijek ima šešir i bič, što su glavni likovi postavljeni ciljajući na obiteljsku publiku (mama, tata i dijete), što se ponavlja strah od zmija, što se javljaju ogavne životinje termiti, što se na početku javlja golemo skladište misterioznih predmeta koje je u prvom nastavku imalo funkciju finalnog iznenađenja i otvaranja mogućnosti za nastavak, što se na kraju kao i uvjek bježi iz prastare misteriozne građevine koja se ruši itd. Problem je što svi ti od ranije prepoznatljivi elementi funkcioniraju isključivo kao ponavljanje koje možda može izazvati sentimentalnost ali nikako oduševljenje. Kreativno poigravanje tim elementima u kombinaciji s novim i provokativnim rezultiralo bi filmom koji bi nas sigurno oduševio više od Jacka Sparrowa (moje je skromno mišljenje).
