"Suprotno uvriježenom mišljenju da se ovaj uzvik odnosi na teškoće organiziranja izložbe ili festivala (u slobodnoj interpretaciji turbozen bi značio: "Joj, i taj katalog!" (koji nismo napravili na vrijeme, itd. itd.)) istina o ovome turbozenu mnogo je misterioznija. Marljivim radom nekolicine etnografa koji su se, radeći u najtežim uvjetima, uspjeli infiltrirati među aboridžinsko stanovništvo istarskoga poluotoka, te nakon godina stjecanja povjerenja otkriveno je (u prigodi jedne slučajne pijanke) da se zapravo radi o dva lika - o Johu, koji je neka vrsta personifikacije nesreće, Pegula i slično, i o Katalohu - njegovom bratu i/ili pratiocu. Idući dublje u komparativna istraživanja nailazimo na sklizak teren: Scila i Haribda, Sodoma i Gomora, Phobos (Strava) i Deimos (Užas) uvijek dolaze u paru, naravno, Nesreća nikada ne dolazi sama i vrag uvijek sere na isti kup... ali otkuda Kataloh? Tek etimologije i istraživanja mogućih izvora tzv. visoke kulture (crkvene knjige i tiskane pjesmarice) mogle bi pronaći rodno mjesto tog misterioznog pratitelja u nesreći kod istarskih aboridžina." Jacob Poldo Koslovich: O ponečemu poremećenu i još koja iz škrinjice babe Lucije, Matica i Vijak, Duino-Devin, 1922.