Jedan dan, prije par mjeseci, na predavanju mi se pojavilo 2 ljudi pa smo sjedili i nešto ćaskali, kao čekajući dal će još neko doći. Pita mene Studentica iz relativno vedra neba: "A otkud vi znate za "Couch Surfing":http://www.couchsurfing.com?" Mora da se učlanila pa me našla na njihovom sajtu. I onda ja krenem pričati kako se već duže vrijeme koristim blagodatima jedne druge, slične putničko-ugostiteljske mreže, "Hospitality Cluba":http://www.hospitalityclub.org (koju sam već milijardu puta hvalio) i kako sam se Couch Surfingu bio priključio prije puta po Americi jer je ovaj projekt tamo jači. Student br 2 nije međutim imao pojma o čemu se radi pa smo mu ukratko objasnili: da su to mreže koje povezuju putnike, goste i domaćine, da preko njih možeš naći besplatan smještaj u bilo kojem dijelu svijeta, da ako hoćeš možeš i sam ugostiti namjernike, ali ne moraš, i da je čudesno kako tako utopijski zamišljena stvar dobro funkcionira. On na to kaže: "Mda, to mi zvuči kao neki komunizam..." Ja sam tu malo ostao bez teksta, ali mi je bilo zanimljivo vidjeti kako funkcionira um hrvatskog građanina rođenog oko 1990, pa sam si postavio pitanje: Zašto bi projekt koji počiva na dobroj volji, velikodušnosti i gostoljubivosti neko automatski proglasio "komunističkim"? Po cijenu da zazvučim ko stari seronja, predlažem sljedeći odgovor: Zato što je u svijetu (pa i tranzicijskom) kojim vlada logika neoliberalizma normalno da nema ničega bez para. To treba shvatiti doslovno: ideja je da tamo di nema profita, nema ni života. U kapitalističkoj praksi, kao što znamo, to izgleda tako da se svi oblici života moraju komercijalno iskoristiti. Projekti iz gornje priče se očito odupiru ovoj logici, pa narušavaju tu sliku normalnosti. Činjenica da Mladom Hrvatu (a sigurno i mnogim drugima) ova društveno-ekonomska anomalija liči na "komunizam" nije bezveze. Pretpostavljam da neko ko je išao u školu u RH za vrijeme Tuđmana "komunizam" shvaća isključivo kao nešto negativno--"komunizam" mu dođe kao skraćenica od "komunističko zlo". Kako ova 2 projekta, empirija je pokazala, okupljaju ljude vrlo različitih svjetonazora, očito je da je "komunizam" ovdje čista figura (ipak se ova priča odvija na predavanju iz teorije književnosti:). Meni se čini da se MH tom etiketom ogradio od društvene solidarnosti: proglašavajući jednu vrstu bezuvjetne gostoljubivosti "komunističkom", on odbija gledati na odnose među ljudima kao nešto što može postojati mimo novčane transakcije. (I eto nam primjera za staru Marxovu tezu kako kapitalizam "društvene odnose pretvara u odnose razmjene roba":http://en.wikipedia.org/wiki/Commodity_fetishism.) Zaključak: mladi su Hrvati višemanje potpuno usvojili tranzicijsku domaću zadaću i na svijet gledaju kao na malo neorganiziraniju varijantu, recimo, Konzuma. Sjedi, minus pet.