*Jakovčić upisao doktorat na temu Brijuni rivijera!* U nedjelju sam bio na moru na Šišanu, oko mene netaknuta obala i nikad čistije azurno plavo more. Raj koji je zasada svakome dostupan. Sa sobom sam kao štivo imao Katarina dokument, urbanističko/arhitektonski esej u formatu novina u izdanju Pulske grupe, koji izlaže pulskoj i svjetskoj javnosti (postoji i paralelni prijevod na engleski) prošlost i moguću budućnost "borbe za prostor" u Puli i okolici. Pročitao sam ga u dahu, kao napet krimić, često duhovit, s puno preokreta, još uvijek s neizvjesnim završetkom ali šaljući nama stanovnicima južne Istre jasnu poruku da imamo pravo odlučivati o namjeni prostora koji nas okružuje . Tako sam u uvodnom dijelu gdje se izlaže arhiv vijesti o sukobima oko pulskih prostora, prasnuo u smijeh na noticu u kojoj se navodi da je 27.3.2008 Jakovčić upisao doktorat iz ekonomije na temu projekta Brijuni Rivijera. Ovo me jako podsjeća na znanstveni rad Jan Hendrik Schöna, čovjeka koji je objavio mnogo iznimno citiranih članaka u najuglednijem znanstvenom časopisu Nature o molekularnom tranzistoru kojega je navodno on prvi u svijetu napravio. 2002 otkriveno je da taj revolucionarni tranzistor nikad nije postojao i proradio, a Schön je ušao u anale najvećih prevara u svijetu znanosti. Brijuni Rivijera se puno ne razlikuje od tog nesretnog tranzistora. I tranzistor i Rivijera trebali su biti proboji u napretku čovječanstva koji će svima nama donijeti samo dobrobit, i jedan i drugi ne postoje, i jednog i drugog stavljali su ili stavljaju na pijedestal umovi koji nemaju veze sa znanstenim iliti argumentiranim načinom razmišljanja. Dalje, prateći izjave političara od 1999 do danas vidi se njihova bezidejnost i kratkovidnost koji razvoj sredine vide isključivo u prenamjeni praznih prostora na obali u turističke objekte, i to uglavnom one zatvorenog tipa. Tako na primjer sam se smrznuo na izjavu Veljka Ostojića da nije istina da će postojati zatvoreni resorti, nego da će pristup ovisiti da li si to neko može priuštiti (!!!). Inače, megamarina Katarina bi po planu trebala ostati ograđena sadašnjim trometarskim zidom i dodatno osigurana videonadzorom. Turistički objekti u sklopu Brijuni Rivijere biti će kvazigradovi sami sebi dovoljni, sa svojom ekonomijom od koje lokalna zajednica dobivati samo smeće i otpadne vode. Profit će dakako odlaziti u ruke stranih korporacija i vlasnika. Medijska mašinerija uvjerava nas da takav oblik turizma neminovno donosi napredak lokalnoj zajednici. Mene nisu uspjeli uvjeriti. Zašto? Nezaposlenost se neće smanjiti jer konobare, čistačice, kuhare i ostalo pomoćno osoblje uvozimo. Treba li nam megalomanska turistička industrija koja traži needuciranu radnu snagu da bi ih mogla što manje plaćati? Pulski restorani i kafići u Puli ostat će i dalje prazni jer u objektima zatvorenog tipa turistima je sve servirano i nemaju potrebe dolaziti do centra. Kako i bi kad mu grad nema što pružiti, mene bude sram prošetati se navečer od portavrate, preko foruma i Kandelerove i vidjeti kako je sve oko mene ružno i jadno. To su problemi koji su prioritetni i kojima se treba baviti gradska vlast. Da ne ispadne kako samo serem, i da sam protiv bilo kakvog razvoja evo kako ja vidim turizam na području Brijuni Rivijere. Poticati lokalno stanovništvo da krenu u poduzetništvo i naprave svoj mali obiteljski hotel, obiteljski restoran, agroturizam sa štalom i životinjama, kafić, bar na plaži... Zemlju rasparcelirati, svakoj parceli odrediti namjenu, raspisati natječaj za svaku parcelu i onda poduzetniku s najkvalitetnijim programom dati zemlju povoljno u najam i dozvolu da gradi. Cijeli prostor ne bi bio namijenjen samo turizmu jer to stvara zone koje su mrtve zimi. Tako bi neke parcele bile za stambenu izgradnu, parkove, škole, vrtiće, i zašto ne kazališta i kina, alternativne centre kulture. Cilj je stvoriti heterogenu zonu u kojoj je turizam integriran među lokalno stanovništvo. Cijelo vrijeme jako ulagati u edukaciju u turizmu, gastronomiji, poljoprivredi, maslinarstvu i vinarstvu, umjetnosti, kazalištu, filmu, street artu, subvencionirati kamate na poduzetničke kredite. Jedni problem s ovakvim razvojem je da je dugoročan, mokotrpan, zahtijeva truda i znoja od ljudi u pulskoj vlasti i najvjerojatnije neće donijeti sočne provizije koje rado dijele strane moćne korporacije. Za kraj, Dokument Katarina je proglas koji prvenstveno nije pamflet, nespretno i neargumentirano sročen proglas tako čest kod naših samozvanih ekologa. Dokument koji nije a priori protiv Brijuni rivijere, jer kako sami kažu kako mogu biti protiv nečega o čemu nitko nema pojma. Najveća snaga ovog dokumenta je da vrlo stručno i argumentirano nudi alternativu razvoja grada Pule na njegovoj sjevernoj obali. Intelektualci u Puli postoje, digli su glas, mladi su, spremni na argumentiranu raspravu i to je njihova najveća snaga naspram neartikuliranih glasanja lokalnih političara. Poželimo sreću Pulskoj grupi i ako treba na ulice zovite nas! PS: Uff, zbilja nije lako pisati. Ja bi još ali upravo mi počinje godišnji pa eto makar nešto od mene. Čitamo se za tjedan dana. Pozdrav svim KITovcima.