Naslovna > Čitaonica
Čitaonica, ivor, 16.07.08.
Murakami - Lov na divlju ovcu
1Debela knjiga al brzo se čita. Napeto i na momente urnebesno smješno. Preporučam svima koji su svojevremeno izgovarali mantru: “MI SMO OVCE” – nakon ove knjige nikad više nećete gledati isto na tu domaću životinju.
Tagovi:
Autor: ivor
16.07.08. 13:09 skomdra komentira:
Prvi!
Posudi, pliz, pliz, pliz...
20.07.08. 15:48 postNikX komentira:
Murakami je za mene također posljednje veliko otkriće među živućim piscima. Od kada sam uzeo u ruke njegovu "tvrdo kuhanu zemlju čuda i kraj svijeta", otkrio sam jedan novi, začudni svijet, negdje na granici uma.
Suvremeno, brzo štivo, s mnoštvom citata iz pop kulture, rock'n'rolla i jazza. Brzo, ali nipošto banalno. Likovi su mu potpuno razneseni, nalaze se negdje između realnosti kakvu poznajemo i nekakve paralelne realnosti, što egzistira na granici sna i jave, uma i bezumlja. Sve je maglovito, sve je prožeto nekim čudnim nitima. A opet, se je puno nekog čudesnog humora, bez trunke patetike.
Na tokijskom međunarodnom aerodromu Narita, neposredno prije polijetanja k Evropi kupio sam si još jednu njegovu knjigu. Radi se o zbirci priča "The Elephant Vanishes". Otvorivši je, oduševilo me što se radnja prve priče zbiva u Shinjukuu, dijelu Tokija u kojem sam prespavao i koji sam, igrom slučaja, upoznao i malo detaljnije. Zapravo sam samo zagrebao površinu tog grada. Ispod površine odvijaju se noćni prepadi na fast foodove, iza nekog stabla izranjaju mala zelena čudovišta, ljudi hodaju u lederhosama, ljudi se beskrajno zaljubljuju, ali ne ostvaruju ljubav, nego je vječno čekaju. Negdje dalje, na obali oceana, čovjek pali logorsku vatru samo kako bi gledao njezin odraz u moru. Ocean je tamo stvarno velik, širi se preko polovice svijeta. Negdje na suprotnoj strani zalazi Sunce, a ti to promatraš, gledaš taj svijet, toliko drukčiji, a opet toliko blizak.
Kao što je napisano na koricama knjige: "... he have the intelligence to know what Kafka really was - a comic writer."
21.08.08. 16:15 skomdra komentira:
Mislim da se u Murakamija zbilja isplati uložiti svoje čitalačko vrijeme. Slažem se s usporedbom s Kafkom, posebno u gore navedenoj knjizi. Iako drugi romani nisu toliko kafkijanski, nemam ja tu literarnu širinu da bih mogao odrediti što su. U romanu o ovci Murakami ima neobičan odnos prema likovima koji nemaju imena, stvara napeti zaplet da bi ga na kraju bez objašnjenja presjekao, pristupa vremenu i otkrivanju informacija na jedan meni potpuno nov i originalan način. Primjerice, kad vodi lika u novi kraj on mu daje u ruke monografiju o tom mjestu koja se na sljedećim stranicama prepričava. Kasnije se prepričani sadržaj pojavljuje u knjizi kao važan dio zapleta. Čitaoc se iz uloge promatrača provlači kroz snove, pa kroz bizarne intimne trenutke do stranica monografije. Na momente priča poprima oblik fantastike, a na momente upadamo u epizode vrhunske zajebancije. Ovce svakako nisu humoran roman, ali su toliko lucidno napisane i odaju duhovitog autora koji piše duhovite likove da se znam ponekad još dugo smijuljiti njihovim postupcima. Preporučam i "Moj slatki Sputnjik" i "Norvešku šumu". Uskoro prikaz Norveške šume. (ostalo nisam, još, pročitao, ali sad već lagano namjeravam)
