*Pleši, pleši, pleši* je nastavak *Lova na divlju ovcu.* Iako nedostaje lucidnog humora kojeg je ovca puna, Murakami kroz svog glavnog lika na zanimljiv i nemilosrdan način secira _razvijeni kapitalizam_. Poanta razvijenog kapitalizma je trošenje novaca, tako i njegovi likovi stalno troše. Troškovi se vode pod poslovni trošak i stalno se ističe da je poželjno trošiti još i više od toga kako bi se razvijeni kapitalizam održao. Murakami ide toliko daleko da financijska poslovanja uspoređuje s misticizmom i priča o poslu kao novom obliku religije. U radnji ima elemenata fantastike ali su u Pleši pleši pleši više u funkciji jezovite atmosfere nego li same priče i nije baš jasno uklopljeno u cjelinu. U svakom slučaju, vrijedi pročitati zbog par zgodnih slika i odličnog razmišljanja o svjetskom poretku. Iako, za moj ukus, premalo humora. Ako se nekog, poput Nikole, Ivora i mene dojmio Murakami, našao sam zanimljiv tekst u "Zarezu":http://www.zarez.hr/148/temabroja1.htm