Uf, priznajem, navukao sam se. Onako, nemam doma neki DVD s kompletnim sezonama, već imam pravi ritual ponedjeljkom: pali se NovaTV oko 23 sata, djevojka zaspi nakon 20 minuta pa joj prepričavam kraj, a ja totalno teleđanerski buljim do kraja, lagano uzbuđen i još se veselim ako mi daju koji hint što će se događati u sljedećoj epizodi. Pravo Teleđanerstvo. U biti "skinuo" sam se vrlo brzo s one prave lavine forenzičarskih pojedinačnih pričica (Dextera izuzimam), ali sam zaglavio u dobrom starom SF-u koji još zahtijeva i praćenje svake epizode. To znači da su me obuzeli Lost i Galactica. Nakon X-files u devedesetima ostao je prostor za napeti SF, i nakon vampirskih pop franšiza a'la Buffy, sa svim spin offovima, što je zapravo sasvim drugi žanr, razveselila me ova plodnost zadnjih godina. Heroes su me obuzeli prvenstveno kompliciranim svijetom i mnoštvom likova, njihovim vezama koje se tek naslućuju, ali prvenstveno efektom da svaku epizodu odgledam kao napetu zasebnu priču i istovremeno simpatiziram s nekim likovima, a to je već puno. Heroji u pojedinim epizodama koriste i flashbackove i flashforwarde, nešto što se koristilo i u Lost i to je odličan način za održavanje pažnje, stvaranje dodatne zbunjenosti, za proširivanje svijeta, naslućivanje mogućnosti razvoja pojedinih likova. !http://i288.photobucket.com/albums/ll186/emikoroman/untitled-1-1.jpg! No uz sve pohvale narativnom talentu scenarista, koji očito nevjerojatno koordinirano drže svijet i odnose i odnose u Hero svijetu na okupu, moja zamjerka leži upravo u tom ipak pomalo skučenom svijetu na relaciji New York - Las Vegas - Texas. Od početne euforije globalne (r)evolucije dijegetički univerzum se fokusirao na sapuničko lokaliziranje. (sad malo serem, al ajde... :)). OK, kužim da na nekoj razini upravo ta mjesta postaju baš onaj bahtinovski kronotop, tj. nose i neka simbolička značenja i igraju ulogu u većoj kulturološkoj (i narativnoj) strukturi, ali me smeta stalno repetitivno seljakanje s balkona neke kuće u NY na neki Casino u LV. No dobro, vesele me vizualni elementi, slike i posebno stripovi koji predviđaju budućnost. Vesele me mnogi odnosi koji naslućuju dramu. U sljedećim me tjednima čekaju zadnje tri epizode prve sezone i nadam se da će priča s uništenjem New Yorka biti dovršena. Ne volim kada serija nasilno odugovlači priču. Volim kada se priča dovrši, ali onda ispadne da je to samo fragment nećeg puno, puno većaga. Od toga se smrznem i to si, kao liječeni teleđaner (hej, trenutno sam samo na Herojima!) od srca želim. (ono: - Brrrrrr. U jebote! Kaaaako su zabriiiijali...)