Ne želim biti dosadan, ali evo opet ponavljam da bez dobrog temeljca nema dobrog rižota. Već sam objasnio kako se priprema "riblja varijanta temeljca":http://www.kit.hr/tekst/riblja-vecera-sa-pet-zvjezdica/253, a mesna varijanta je vrlo slična jedino što se u lonac umjesto ostataka od ribe stavljaju dva-tri pileća krilca te 200-300 g goveđeg mesa za juhu sa kostima. OK, imamo temeljac idemo na posao. U jednu padelu viših rubova, može i teflonska, ali najbolje su ove "crne teške":http://www.flickr.com/photos/22792140@N03/2894186769/sizes/l/in/set-72157605823945658/ za šugo, dodati maslinovo ulje da pokrije dno. Za neke recepte koje zahtijevaju mekaniji i blaži okus, može se staviti pola maslaca pola maslinovog. Ulje zagrijavati na laganoj vatri, i dodati rižu tipa _arborio_ ili _vialone nano_, jer to su vrste koje imaju dosta škroba koji je potreban da rižot poveže u cjelinu kremaste konzistencije. Po svakoj osobi dodati jednu šalicu za tursku kavu. Rižu pirjati par minuta neprestance miješajući sve dok ne postakli. Slijedi esencijalan korak u pripremi, gašenje riže s vinom i to s istim onim kojeg ćete poslije služiti uz taj rižot. Namjerno nisam napisao da vino za gašenje mora biti bijelo, iako će to uglavnom biti tako, posebno kod morskih plodova. Na primjer, rižot sa domaćim istarskim kobasicama i crvenim radićom gasi se sa teranom. Nikakvi kompromisi da se stavlja vino za kuhanje ne dolazi u obzir, ako je za vjerovati mom profesoru Parmigianiju koji dolazi iz domovine rižota, Cremone iz padske nizine. Vina treba biti toliko da uspije ohladiti rižu i da ga, usprkos tome što će dobrim dijelom vino ispariti, još ostane mrvicu u riži kad isparavanje prestane. Trenutak prije gašenja, zaljubljenici u češnjak mogu zamirisati rižu sa jednim češnjem. Slijedi postupno podlijevanje rižota sa temeljcem kojeg je dobro prethodno zavriti da nam ne prekida kuhanje. Nikad ne stavljati puno temeljca najedanput pa ostaviti rižot da vrije sam za sebe, jer se može dogoditi da nam riža bude već kuhana a voda još nije isparila. Malo pomalo podlijevati ga da se skoro pirja a ne kuha. Nakon petnaestak minuta probati rižu da li je _al dente_, bolje da je tvrđa nego kuhana kako vi volite. Zašto? Jer se poklopljena padela sa rižotom mora odmoriti tri minute kad se skine s vatre, a najbolje je da se odmara na stolu pred izgladnjelim gostima, a dok se odmara riža se još mrvicu kuha. Kad otvorite poklopac i para s mirisima vas osupne nema većeg spektakla! U ovinosti s čime radite rižot, ovisi i kada ćete dodati glave sastojke u njega, ali u pravilu je to u zadnjih pet minuta. Kod plodova mora čak i kraće. Eto ga, ako ima kojih pitanja, samo navalite. Treba imati iskustva, ali po meni bilo koja pašta se može pred dobrim rižotom sakriti. PS: Slika prikazuje rižot sa dimljenim lososom koji se ubaci u zadnju minutu, zajedno sa nasjeckanim koromačem, a ko voli može dodati i mini pomidore nasjeckane na polovice.