Naslovna > Skribomanija
Skribomanija, tvorevina, 10.10.08.
Pitanje pišanja i vode tekućice
1
Jučer nisam mogao zaspati moren egzistencijalnim pitanjem: Zašto zvuk vode koja teče pospješuje pišanje? Znate i sami: piša ti se a ne ide, pa otvoriš malo špinu da se stvar pokrene. Ili neki ljudi samo imitiraju zvuk, kao “pšššššš”. Ili šetaš pored potoka i šanse da ti se pripiša automatski narastu za cca 90%.
Koji je složeni mehanizam tu u pitanju? Neki refleks? Psihomotorna asocijacija (to sam sad izmislio)? Mistična povezanost našeg vlastitog spremnika za vodu s vodenim zalihama Majke Prirode? Šta??
I kad smo već kod toga, zašto nema prizora ili zvuka koji nas po istoj logici tjera, da prostite, na sranje? Mada mi sad pada na pamet jedna epizoda South Parka u kojoj klinci na frulici proizvedu ton od kojeg se svi ljudi nekontrolirano useru u gaće. Ali to zvuči kao fikcija i ne znam za takav slučaj.
Ovo s pišanjem možda malo podsjeća situaciju kada neko vidi nekog kako povraća pa i njemu/njoj dođe da se izriga. Ali to nije baš isto, ovdje ipak gledaš osobu kako ispušta dušu pa se možda javi neki moment empatije ili imitacije, nešto tako, dok je kod vode tekućice čini mi se samo zvuk u pitanju (ili mora biti i prizor?).
Dakle, drage čitateljice i čitatelji, upregnimo u isti jaram moždane vijuge i rasvijetlimo jednu od temeljnih misterija organizma!
Autor: tvorevina
kasni ćuk il netompir
10.10.08. 23:49 postNikX komentira:
Ima još tih čudnih refleksnih reakcija. Recimo ono kad klinci ližu limun pred duhačkom sekcijom limene glazbe pa sviračima cure sline i ne mogu svirati.
Čudno je to, ali siguran sam da je netko to istraživao. Možda ti zvuk potoka djeluje kao poziv da se pridružiš i da, tokom svoje vode, rezoniraš s njegovim tokom.
11.10.08. 10:20 lamele komentira:
Tvorevina, zvusic kao Kris u svojoj jutarnjoj emisiji :) jel se tako zove onaj tip iz Zivota na sjeveru...
a tek zijevanje? mene uvijek zacudi ta reakcija, nema sanse da ako netko zijevne i meni ne dodje isto.
11.10.08. 12:14 skomdra komentira:
Ok, ja znam da mene to asocira na pišanje zbog nekog usađenog osjećaja asocijacije da mokrim u gaće, to je vjerojatno od faze bebe samo zakopano duboko u podsvjest. Često kad nisam u stanju i sam pustim neki žubor da me potakne, a nerjetko zamišljam slapove. Bo. Ali, pored zijevanja, ne znam jeste li primjetili pojavu kolektivne kratkoročne amnezije? Kad se nitko u sobi u tom trenutku ne može sjetiti točno određenog pojma ili imena, ono, na vrhu jezika im je? To je fenomen s kojim sam se često susretao, ne znam da li samo ja...
12.10.08. 01:07 tvorevina komentira:
pa dobro šta niko neće ni pokušat neku teoriju zašto?
12.10.08. 01:07 tvorevina komentira:
nemojte da sam nizašta smišljao ovako debilno pitanje:)
12.10.08. 13:01 boro komentira:
Tajna je u dijagramu. Ukoliko u slikovni dijagram postaviš i čovjeka, sve će biti jasno. Piješ vodu, puštaš vodu. Psihološki mehanizam zove se "demokratska većina", "psihologija mase" i "konformizam". Mnogi psihološki eksperimenti pokazuju zašto je to tako:
!http://www.cracked.com/article_16239_5-psychological-experiments-that-prove-humanity-doomed.html!
Pogledati prvi entry, tj. onaj pod brojem 5.
Za pretpostaviti je da ako je čovjek već konformist s drugim čovjekom, zašto ne bi bio i s prirodom. Drugim riječima, iz okoline dobijaš poticaj, subliminalnu poruku da voda treba teći i onda i ti moraš da pustiš pipu. Da postoji konformizam s prirodom pokazuju meteopati i ljudi koji vole proljeće. Zašto se puno fimskih ljubavnih scena odigrava na kiši? Zašto nam je mokro seksi?
Biblija kaže da će čovjek živjeti "u znoju lica svoga". Voda ima važnu ulogu u prirodnom, nagonskom, a onda i u kulturnm lancu. Ona nikada nije samo voda. Kada sanjaš vodu, ona u snu predstavlja sanjača. Naše tijelo ima visok postotak vode.
Tako nije ni čudno da je "prolazak vode", vodni ciklus, kojega je čovjek dio, toliko upisan u naše podsvjesno. Kada Biblija kaže "prah si bio, u prah ćeš se i pretvoriti" to znači da je kruta tvar ono što pripada nepromjenjivom. Voda je tu prolazna a opet esencijalna za život. I tako dalje i tako dalje. Voda je više od arhetipa, ona je princip. Fluidnost i likvidnost su i mentalne kategorije, odnosno metafore.
Žubor ili otvorena špina samo su podsjećanje da je "protok" (fizičari će podsjetiti na energiju) ono što je životno.
Zanimljivo je da prezime Bach, koji je na kitu jednom spomenut znači potok, a takva je i njegova glazba. Freud je u pravu, ime nije nevažno.
U svakom slučaju, nakon kavice i cigare, te nakon ove mudroserije, podsjećam na još jednu zanimljivu pojavu koju upravo namjeravam proučiti, tj. obaviti čim dovršim ovaj odgovor. Poznata je pod nazivom "velika nužda", ali mi svi je mnogo bolje poznamo kao "sranje".
Sranje je mnogo više kulturna kategorija nego pišanje, upravo zato jer je raznovrsnije, govori o različitim kulturalnim običajima, ne samo onima vezanim uz prehranu nego i o odnosu prema govnu. Upravo si me ti Tvorevina uputio na Žižekov članak o veceima u različitim kulturama. Pravo je pitanje tu, ne zašto smo "prikopčani na hrast", kako bi rekao Slamnig, već, zašto neke kulture proizvode velika sranja.
12.10.08. 15:53 boro komentira:
Eh, da, gornji tekst je moj mali tribute to Branka Šeparović, naravno!
12.10.08. 20:23 tvorevina komentira:
Pusti ti to, znala je i Brankica koji put ubost (pa naravno zabrazdit). Kužim recimo to vezu čovjek/priroda preko zajedničkog životnog elementa (vode), ali se onda pitam dal postoji još nešto slično, tj. neki zvuk koji izaziva tjelesnu reakciju? Det iz d kveščn.
13.10.08. 09:49 ivor komentira:
U subotu sam bio u tehničkom muzeju i u laboratoriju Nikole Tesle je bila prezentacija njegovih najvažnijih izuma, gdje je prikazan jednostavan pokus s dvije jednake glazbene vilice, kad lupiš jednu, počne rezonirati i druga, fenomen koji je osnova prenošenja informacija zrakom putem elektromagnetskih valova. ako pretpostavimo da mlazić vode iz špine proizvodi vibraciju i naše tijelo, tj. specifičan dio našeg tijela prima vibraciju i dolazi do pritiska da i ono počne vibrirati jednakom frekvencijom što se postiže ispuštanjem sličnog mlazića. tu je potrebno dodatno istraživanje, primjerice, da li mali mlazić vode jače stimulira pišanje od jakog mlaza? ako bi se eksperimentalno dokazalo da postoji veza između jačine mlaza i jačine stimulacije (što je jačina mlaza pipe bliža jačini mokrenja, to je stimulacija jača, Nikx i Gogo znali bi to i matematički izrazit) , to bi bilo u prilog ovoj teoriji.
13.10.08. 11:33 gogodens komentira:
Skomdra nije spomenuo kako smo sa Šjor Luletom eksperimentalno dokazali da gore spomenuti efekt zbilja funkcionira. Bilo je to predratno bezbrižno vrijeme, ljeto 1991. u stanovitom dijonskom hostelu, usputnoj stanici na proputovanju prema Parizu s mitskom Kalčićkom. Bilo je toplo, grad je bio sablasno pust jer su svi već bili otišli na Azurnu obalu. Nismo imali kako se zabavljati, a nismo imali ni para i tada je Skomdra došao na ideji da skrivečki noću, ispod prozora "cura iz kulture" pulske gimnazije prelijevamo vodu iz jedne posude u drugu. Rečeno, učinjeno, voda se u tankim mlazovima toliko polako slijevala da je proizvedeni zvuk bio tako sočan i glasan, da je naprosto mamio mokraćne kanale jadnih gimnazijalki da se jadne upišaju u gaće. Ne sjećam se točno detalja, ali drugi dan je izbila frka, nijedna cura nije smočila francuske madrace ali bile su na samoj granici i prijavile su nas Kalčićki kojoj je sve to bilo jako jako zabavno, doslovce je podržavala takve akcije. Zvuči ko scena iz blesavih američkih teen komedija, ali zbilja je tako bilo. Možda se Lamele, tada ozbilja cura par excellence, sjeća detalja?
13.10.08. 11:49 postNikX komentira:
Ovo što Ivor govori o prenošenju vibracija podsjetilo me na dr. Dabića, njegov Velbing, stroj koji prenosi vibracije, stroj koji može odgovoriti na sva vaša pitanja koja vas muče - pri čemu vas odgovor ne smije zanimati, jer sam interes za odgovor je perturbacija u velbingovom informacijsko-vibracijskom prostoru.
Zapravo, vidite, još se jedna koincidencija dogodila. I to nije slučajno - nije to bez vraga. Ivor je s djecom bio u Tehničkom muzeju, a onda sam tamo došao i ja s djecom. Eto, siguran sam da u ovom induktivnom efektu Nikole Tesle i njegovog bežičnog prijenosa informacija leži rješenje fundamentalnog problema korelacije toka vode i pišanja.
Rješenje se, dakle, nazire. Potrebno je provesti još puno eksperienata, ali siguran sam da smo na pragu velike spoznaje.
Dakle, rješenje se nazire. Međutim, želimo li saznati odgovor, taj odgovor nas ne smije zanimati. Samo ako nas odgovor na to pitanje što nas toliko mori ne zanima, doći ćemo do željenog odgovora.
13.10.08. 13:44 skomdra komentira:
@Gogodens, ovo je totalno off topic, zato ti dajem minus :) :) (Da preuzmem retoriku s jednog političkog bloga koji u zadnje vrijeme pratim)
Šala, moram se spomenuti, da ne zaboravim. Nisam siguran, da li je to bilo tom zgodom, ali mislim da priča nije završila simpatično kako si je opisao. Naime, naše su aktivnosti stvorile zbrku, a Kalčićka je imala žara da zbrke rješava šamarčinama u po noći. E pa tako je i tu noć naletila, čula komešanje, ali iz nekog razloga pokucala na vrata gdje su bili Tvorevina i društvo. Ne znam točno tko, ali netko od njh je taj puta primio šamarčinu, iako su oni posve bezazleno i diskretno igrali karte, za razliku od nas hahara koji smo pičili preko krovova i terasa. E pa, Tvorevina, ako još ne znaš tko vas je te noći zajebo, to smo bili mi, odnosno, bolje rečeno, ja (ahm... )
14.10.08. 08:31 boro komentira:
Svi ovi primjeri pravog jungovskog (i paulijevskog) sinkroniciteta u kojem se obiteljska objava Tesle povezuje s pojavama rezonancije samo potvrđuje moju tezu da se kod vode radi ne o kulturnom arhetipu, opet jungovskom, već o principu. U principu kod sinkroniciteta je riječ o pojavama koje su se "srele prije događaja" koji se percipira kao slučajnost. A pišanje i žubor su se ne samo sreli već su dio istog većeg ciklusa. Tako kaže Krešimir Mišak, a on zna.
