Ovim jednostavnom receptom započinjemo s pisanjem Kitove Krizne Kuharice. Budući da je globalna kriza stigla i na naša vrata (kao jesen u pjesmama Dobriše Cesarića ili sl.), treba se spremiti za jeftino-siromašne kuhinjske varijante. Dakle, prebrojite sitniš, pa da počnemo. U današnjoj epizodi pripremit ćemo deliciju iz mračnog doba djetinjstva (bar za one kojima se dotični period poklapa s ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća): pohani mesni doručak. Kako smo svo ovo vrijeme živjeli u kapitalisitičkom obilju, skoro smo zaboravili na prehrambenu i inu vrijednost PMD-a. Ipak, sjećanje na ovaj socijalistički specijalitet je neki dan pomolilo glavu za vrijeme redovite nostalgoterapije u Travoltinom. Idemo dakle po sjećanju... Kupite jedno dvajz deka mesnog doručka u komadu. Bitno je da bude u komadu, a ne narezan na kriške, šnite ili fete. Svaka domaćica će vam znati reći da se dobar mesni prepoznaje po masnim flekama na pak-papiru, onako da se malo zamrlja težina ili šifra napisana kemijskom ovokom. Uglavnom sad uzmete iz frižidera svježe izvađen mesni doručak i izrežete ga na malo deblje kriške, šnite ili fete, recimo pola centimetra debljine? Ustvari po ukusu. Prethodno ste, nadam se, izmutili jaje, stavili u jedan tanjur malo brašna, a u drugi mrvice. Onda mesni ide hop u brašno, pa u jaje, pa u mrvice. (Ovo je smjesa za pohanje po samoupravljačkom modelu, a vi se možete odlučiti i za reformski, po kojem se doručak valja u mješavinu jaja i brašna.) Nakon što je mesni D. ravnomjerno prekriven smjesom, bacimo ga u vruće ulje malo s jedne, pa malo s druge strane, dok ne poprimi zlatnožutu boju (kao žuto lišće ljubavi cirka 1987.). Pohani mesni doručak se poslužuje s majonezom iz tube pomoću koje se isti može dekorirati npr. cvjetićima, zvjezdicama, božićnim dezenom, revolucionarnim i rođendanskim sloganima, te tako ukrašen jesti u različitim prilikama, od svakodnevnih (pohani mesni doručak za večeru) do svečanih (PMD kao predjelo na vjenčanju ili sindikalnoj proslavi). Dobar tek!