Naslovna > Skribomanija

Skribomanija, skomdra, 21.06.08.

Priit Pärn, estonski animator koji me potpuno osvojio

1
Razmišljao sam puno da li da ovaj tekst stavim u kinoksioznost, pa sam shvatio, ne može, nema se šta o tome u kinu pogledati. Nije ni za teleđanere, televizijska emisija koja je polako propadala godinama "Animavizija" više ne postoji. Naziv Animavizija dugo se koristio u kolokvijalnom govoru kad su ljudi, u stvari, mislili na Animafest, Svjetski festival animiranih filmova u Zagrebu, koji se održava od 1972. godine. Već godinama pratim "Animafest":http://www.animafest.hr u raznim izdanjima. Kroz stotine i stotine odgledanih filmova ne mogu niti jedno ime posebno zapamtiti do onih najkvalitetnijih, tu su svakako "Nick Park":http://en.wikipedia.org/wiki/Nick_Park sa svojom lucidnom glina animacijom, "Dudok De Wit":http://en.wikipedia.org/wiki/Micha%C3%ABl_Dudok_de_Wit sa prekrasnim i nikad prevaziđenim "Otac i kćer, ":http://youtube.com/watch?v=RvmTsH4iHBo ali jedno ime me uvijek intrigiralo, uvijek sam pred njegovim filmovima osjećao strahopoštovanje, smijuljio bi se uvrnutom humoru u stilu Monty Pythona, osjećao bi posebno uzbuđenje kad bi vidio njegovo ime na ekranu. Riječ je o estonskom autoru animiranih filmova i karikaturistu Priitu Pärnu. Bio sam još klinac od 13 godina kad su na Animaviziji, tadašnjoj kronici festivala animiranog filma u Zagrebu, '88., pustili film "Doručak na travi". Bio sam previše mlad da bi shvatio politički efekt koji je taj nevjerojatni film izazvao, samo se sjećam snažnog likovnog dojma koji je na mene ostavio. Pamtim posebno tu godinu, jer sam 1987. bio u Čakovcu na međunarodnoj Školi animiranog filma, i sve je bilo puno materijala o festivalu. Mislim da sam tada prvi put postao ozbiljno svjestan festivala, iako sam i prije viđao neke animacije na televiziji. Imali smo program na festivalu te godine, predsjednik žirija je bio Jim Hanson, a gost festivala je bio Chuck Jones. Neviđena frustracija me drmala što sam sve to morao pratiti na televiziji, umjesto da i sam hodam tamo. No pored svega toga, "_Doručak na travi_" mi se urezao u sjećanje. Ne mogu naći "_Doručak na travi_":http://www.animationblog.org/2008/04/priit-parn-breakfast-on-grass.html, našao sam neke druge njegove filmove koje mislim podijelit s vama kad dođu na moj hard, ali za sada uživajte u potpuno nevjerojatnom filmiću _Time out_ u kojem ćemo vidjeti mačka u zamišljanju svoje idealne utopije. !!hq37UBL8lII!! Slučaj je htio da radim s *Pärnom* intervju za "Feral":http://www.feral.hr. Taj intervju je ispao užasno konfuzan, jer, pored toga što ja ne znam pisati intervju problem je bio to što sam bio užasno uzbuđen činjenicom da ću sada razgovarati s *Priitom Pärnom*. Još uvijek skidam intervju za koji se nadam da će se pojaviti u Hrvatskom filmskom ljetopisu. Ako ne tamo, ono, ovdje ću ga sigurno objaviti. Ali mogu odmah reći da me taj lucidan autor odmah osvojio svojom jednostavnošću, originalnošću i lucidnom spremnošću da pomiče granice animacije, likovnosti, pripovijedanja i svega ostaloga što poznajemo. Za prave sladokusce, poznavaoce animacije i manijake poput mene tu je i kratki film na kojem se prikazuje proslava 60 rođendana Pärna himself koja je snimljena 2005.

Razmišljao sam puno da li da ovaj tekst stavim u kinoksioznost, pa sam shvatio, ne može, nema se šta o tome u kinu pogledati. Nije ni za teleđanere, televizijska emisija koja je polako propadala godinama “Animavizija” više ne postoji. Naziv Animavizija dugo se koristio u kolokvijalnom govoru kad su ljudi, u stvari, mislili na Animafest, Svjetski festival animiranih filmova u Zagrebu, koji se održava od 1972. godine.

Već godinama pratim Animafest u raznim izdanjima. Kroz stotine i stotine odgledanih filmova ne mogu niti jedno ime posebno zapamtiti do onih najkvalitetnijih, tu su svakako Nick Park sa svojom lucidnom glina animacijom, Dudok De Wit sa prekrasnim i nikad prevaziđenim Otac i kćer, ali jedno ime me uvijek intrigiralo, uvijek sam pred njegovim filmovima osjećao strahopoštovanje, smijuljio bi se uvrnutom humoru u stilu Monty Pythona, osjećao bi posebno uzbuđenje kad bi vidio njegovo ime na ekranu. Riječ je o estonskom autoru animiranih filmova i karikaturistu Priitu Pärnu.

Bio sam još klinac od 13 godina kad su na Animaviziji, tadašnjoj kronici festivala animiranog filma u Zagrebu, ‘88., pustili film “Doručak na travi”. Bio sam previše mlad da bi shvatio politički efekt koji je taj nevjerojatni film izazvao, samo se sjećam snažnog likovnog dojma koji je na mene ostavio. Pamtim posebno tu godinu, jer sam 1987. bio u Čakovcu na međunarodnoj Školi animiranog filma, i sve je bilo puno materijala o festivalu. Mislim da sam tada prvi put postao ozbiljno svjestan festivala, iako sam i prije viđao neke animacije na televiziji. Imali smo program na festivalu te godine, predsjednik žirija je bio Jim Hanson, a gost festivala je bio Chuck Jones. Neviđena frustracija me drmala što sam sve to morao pratiti na televiziji, umjesto da i sam hodam tamo. No pored svega toga, “Doručak na travi” mi se urezao u sjećanje.

Ne mogu naći Doručak na travi, našao sam neke druge njegove filmove koje mislim podijelit s vama kad dođu na moj hard, ali za sada uživajte u potpuno nevjerojatnom filmiću Time out u kojem ćemo vidjeti mačka u zamišljanju svoje idealne utopije.

Slučaj je htio da radim s Pärnom intervju za Feral. Taj intervju je ispao užasno konfuzan, jer, pored toga što ja ne znam pisati intervju problem je bio to što sam bio užasno uzbuđen činjenicom da ću sada razgovarati s Priitom Pärnom. Još uvijek skidam intervju za koji se nadam da će se pojaviti u Hrvatskom filmskom ljetopisu. Ako ne tamo, ono, ovdje ću ga sigurno objaviti. Ali mogu odmah reći da me taj lucidan autor odmah osvojio svojom jednostavnošću, originalnošću i lucidnom spremnošću da pomiče granice animacije, likovnosti, pripovijedanja i svega ostaloga što poznajemo.

Za prave sladokusce, poznavaoce animacije i manijake poput mene tu je i kratki film na kojem se prikazuje proslava 60 rođendana Pärna himself koja je snimljena 2005.

Tagovi: animacija parn

Autor: Draško Ivezić

Kolerik, buntovnik, nevjernik, divljak, naporan motivator, duribaba i potencijalni nasilnik u potrazi za jebtinim uzbuđenjem.