Naslovna > Teleđaneri

Teleđaneri, boro, 14.10.08.

Prilog antologiji hrvatskoga trasha

1 Prilog antologiji hrvatskoga trasha
Prilog antologiji hrvatskoga trasha
Ova je serija toliko loša da je gotovo zaboravljena, potpuno potisnuta. Na internetu se o njoj mogu naći samo tragovi koji upućuju da se radilo o jednom od najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije tih mračnih devedesetih (1997.) I o jednom od najskupljih. Čak su se i na "imdbu":http://www.imdb.com/title/tt0138250/ neki udostojili ocijeniti ovu TV seriju i to s visokih 4.1. Mnogi su poznati hrvatski glumci sudjelovali u tom projeku koji je nepravedno zapostavljen, a kojeg sam se sjetio neki dan i odlučio oživjeti sjećanje na zvjezdane trenutke hrvatskoga trasha. Po nepodijeljenom mišljenju i publike i kritike (kako piše u brojnim člancima) riječ je možda o najvećem promašaju TV produkcije u nas. Gospođe i gospodo, predstavljam vam jedini preživjeli clip na internetu, predstavljam vam *Olujne tišine*: !!wL_FE3_5GFo!! Ovaj klipić s telke je osvanuo na youtubeu jer je brat tipa koji ga je uploadao bio jedan od statista u masovki. Obratite pažnju na dijaloge, režiju, masovne scene. Nezaboravno i inspirativno. Meni je osobno od čitave serije u sjećanju ostao trenutak kada Car Franjo Josip (Tonko Lonza) posjećuje Zagreb s početka stoljeća. Dolazi u kočiji, koja je u seriji nešto veća od dječjih kolica, i onda u dok se u sljedećem prizoru nesretni Tonko pokušava iskobeljati iz tih pola kvadrata, masa od sedamnaest statista, muškaraca u odijelima, sinkronizirano podiže polucilidre, jen-dva jen-dva, i istovremeno izvikuje: Vi-va! Vi-va! Vi-va! slikica je sa: http://www.statisti.com/projekti_e.asp?sif=67&kat=Series

Ova je serija toliko loša da je gotovo zaboravljena, potpuno potisnuta. Na internetu se o njoj mogu naći samo tragovi koji upućuju da se radilo o jednom od najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije tih mračnih devedesetih (1997.) I o jednom od najskupljih. Čak su se i na imdbu neki udostojili ocijeniti ovu TV seriju i to s visokih 4.1.
Mnogi su poznati hrvatski glumci sudjelovali u tom projeku koji je nepravedno zapostavljen, a kojeg sam se sjetio neki dan i odlučio oživjeti sjećanje na zvjezdane trenutke hrvatskoga trasha. Po nepodijeljenom mišljenju i publike i kritike (kako piše u brojnim člancima) riječ je možda o najvećem promašaju TV produkcije u nas.
Gospođe i gospodo, predstavljam vam jedini preživjeli clip na internetu, predstavljam vam Olujne tišine:

Ovaj klipić s telke je osvanuo na youtubeu jer je brat tipa koji ga je uploadao bio jedan od statista u masovki. Obratite pažnju na dijaloge, režiju, masovne scene. Nezaboravno i inspirativno.
Meni je osobno od čitave serije u sjećanju ostao trenutak kada Car Franjo Josip (Tonko Lonza) posjećuje Zagreb s početka stoljeća. Dolazi u kočiji, koja je u seriji nešto veća od dječjih kolica, i onda u dok se u sljedećem prizoru nesretni Tonko pokušava iskobeljati iz tih pola kvadrata, masa od sedamnaest statista, muškaraca u odijelima, sinkronizirano podiže polucilidre, jen-dva jen-dva, i istovremeno izvikuje: Vi-va! Vi-va! Vi-va!

slikica je sa: http://www.statisti.com/projekti_e.asp?sif=67&kat=Series

Tagovi: tv trash

Autor: boro

izgubljen u prijevozu

14.10.08. 13:17 ivor komentira:

Ako niste znali, Marko Zdravković i ja (a možda i još netko, ne sjećam se) imali smo čast glumiti (statirati) u ovom remek djelu. Marko je imao više uspjeha, sječam se kad mu je prišao režiser i pitao ga da li mu je to prava brada. Marko je potvrdio a on je prošaptao "Fantastično!" i stavio ga u prvi red, tako da se on gotovo sigurno može vidjeti, al ko bi se sad sjetio koja je to bila scena... znam da je bio interijer, neki balkon, i svi smo morali pljeskat i vikat... vjerojatno se radilo o saboru...

14.10.08. 13:27 ivor komentira:

kad smo već kod toga, statirali smo mi i u Sedlarovoj "Agoniji", s čega pamtim snimanje kraj dvorca Brezovica, gdje je bilo hladno, a "kaputi" koje smo imali samo su izgledali kao kaputi, i na tom snimanju su zbog nagiba terena jednog debelog glumca (Danko Ljuština možda?) doslovce ukopali u zemlju do koljena da bi stao u kadar...

14.10.08. 17:00 tvorevina komentira:

ah nostalgija.... kad smo već kod statiranja u "Agoniji": sjećam se kako smo stajali oko nekog stola koji je trebao predstavljati nekakav banket, ali je bio praktički prazan, dosta otužna scena. a sedlar bi se stavio iza kamere, virnuo, pa došetao do stola i onda nešto kao razmještao kriške kruha u košarici da izgleda da ih ima više. majstor režije, šta reći.

14.10.08. 23:47 ivor komentira:

da, sjetio sam se da si i ti statirao, samo nisam bio siguran jel to bilo u Olujnim tišinama ili u Agoniji il oboje... Nažalost Četverored sam propustio, čuo sam da su bolje plačali