Užasavate se reklama na TVu, radiju, jumbo plakatima? Plaše vas nasmijana lica s blještavo bijelim zubima? Osjećate tjeskobu i neki nemir kad vidite djevojke s hrpom kesa na kojima su natpisi "Mango", "Benetton", "Zara",... Želite vrisnuti od straha kad čujete ono "Brini o sebi" u reklami za Garnierove kozmetičke proizvode? Pa dobro, je li sve u redu s vama?! Možda ipak je. Možda ste samo jedan od onih (doduše, rijetkih) ljudi koji nose čudne crne naočale, koje vam omogućuju drukčiji pogled na blještavi i nasmijani svijet. Možda iza tih blještavih i veselih reklama vidite poruke "Troši!", "Daj pare!", "Pokori se!", "Spavaj!" "Ne misli!" Stvarno, pitate se, je li svijet što vas okružuje nasmiješen, veseo, razigran, mirišljav? Ili iza toga stoji nešto drugo, daleko mračnije? Imate li pravo u tom svijetu, u kojemu vam govore "Stotinama godina razvijali smo ... proizvod, samo da biste vi bili sretni.", imate li pravo, dakle, biti tjeskobni, imate li pravo uopće razmišljati, postavljati pitanja? Jer, netko će se zasigurno uvrijediti postavite li pitanje. Narušit ćete savršeni sklad rasplesanih potrošača u shopping centru, što razigrano, raširenih zjenica, vrludaju među izlozima. Ako si postavljate takva pitanja, preporučam vam film "They Live!" Johna Carpentera. Film obrađuje gorenavedene dileme. Također daje jedan mogući odgovor na to. Osnovna je teza filma da Zemljom vladaju vanzemaljci koji ekonomski iscrpljuju planet, dovodeći domoroce u ponižavajući položaj, usplavljujući ih umilnim zvucima ekonomsko-propagandnih poruka. Snimljen 1988. godine, film je izašao u zoru ere multinacionalnih kompanija. Danas, 20 godina kasnije, vanzemaljce propoznajemo u ulozi neoliberalnog kapitalizma, u koji smo uronjeni i u kojemu plivamo nasmiješenih ili pak vrlo namrštenih lica. Scena tuče, u kojoj glavni lik uvjerava svog prijatelja u potrebu stavljanja crnih naočala, traje dobrih 8 minuta. Iako mučna, možda i preduga, ta scena jako dobro pokazuje koliki će otpor pružati "obični" čovjek suočavanju s vrlo bolnom istinom. Film sadrži i onu zdravu dozu trasha u maniri akcijskih filmova. Barem meni, ta je doza trasha bila vrlo duhovita i poželjna.